Kad prosinac nisu samo svjetlucave lampice

Prosinac je mjesec koji svi volimo opisivati kao čaroban. Lampice, druženja, blagdanska atmosfera… No, stvarnost za mnoge od nas počinje sasvim drugačije.

Kod nas je počelo s virozama – gripom, bolestima u obitelji i neprestanim kruženjem virusa u bliskoj okolini. Imam osjećaj kao da je prosinac odlučio preteći sam sebe.

Dok se brinemo za obitelj, dom i posao, naš vlastiti kutak mira nekako nestaje.
Čujemo ga kao želju, ne kao stvarnost.

Ako si se i ti u zadnje vrijeme osjećala preopterećeno, umorno, bez energije i bez onih nekoliko minuta samo za sebe – dopusti da ti kažem nešto što teško priznajemo:

To je normalno.
I nisi sama.

Mnoga očekivanja padaju na žene – često neprimjetno, gotovo podrazumijevano. Moramo biti nježne i organizirane, tople i snažne, inspirativne i stalno dostupne.
A prosinac to samo pojačava.

Zato je važno da zastanemo.
Da se zapitamo:
Gdje su moje 3 minute mira? Gdje ih mogu pronaći? Mogu li samo na trenutak odložiti sve?

Danas sam se probudila otprilike pola sata ranije nego inače. Mogla sam još ležati, ali budući da je u kući još uvijek vladao mir i tišina i u dnevnoj sobi me je, kao i obično, već čekala raširena podloga za vježbanje, iskoristila sam vrijeme za 10 pozdrava suncu. To me je uvelo u predivan početak dana.

Zatim sam se u miru sredila i posvetila djeci.

To nije razmaženost.
To je način da ostanemo prisutne kad život postane bučan.

Zato te pitam – bez očekivanja, bez usporedbi:
Što si danas učinila za sebe? Što ti pomaže da izdržiš sve što ovaj mjesec donosi?

Podijeli sa mnom, ako želiš.
Rado ću pročitati i vjerujem da će tvoje iskustvo potaknuti i neku drugu ženu.

Neka prosinac bude nesavršen, ali nježan. 🤍

T